miércoles, 28 de julio de 2010

Chistes paraguayitos

Moköi oka’úva -tuichaite lembúre- ijurujái omaña yvate gotyo.

Peteï he’íhina: “Amóva Jasy”.

Ambue katu he’i: “Nahániri. Péva kuarahy”.

Péicha oïhína moköive. Upe jave ohasa upérupi ambue oka’úva.

Upémarö he’i hikuái chupe: “Emyesakämína oréve peteï mba’e... kuarahy térä jasýpa pe ohesapévahina”.

Pe ohasáva he’i chupekuéra: “Ndaikuaái. Chéngo ndaha’eivoi arupigua”.



Peteï Gua’i ojupi peteï parraléra ári ha peteï tapicha ohasáva upérupi oporandu chupe:

Ma’eräpiko rejupi upépe”. “Ha’u hag̃ua mángo”, he’i chupe gua’i.

Tapicha he’ijey gua’ípe:

“Mba’éichaiko re’úta mángo upépe, pévango úva”.

“Mángo ha’úta”, he’ijeývo gua’i onohë i-bolsillo-gui peteï mángo ha... ho’u.



Peteï ára, Villarrica-pe Gua’i ojupi mba’yruguatápe ha ohepyme’ëpa rire i-pasaje mboguatahárape, oguejyjey mba’yruguatágui.

Pukavýpe, oguata og̃uahë meve Paraguaýpe -yvy rupi- ha he’i ijupe ou’ajahína:

“Ambotavyete vera mba’yru mboguatahárape. Ha’e oime’arä oimo’ä ajutaha imba’yruguatápe”.



La profesora pregunta: “Mba’épa pekarúkuri pende rógape”.

Los mitä’i gritan:

“¡Milanesa!”, menos Kalo’i que dice:

“Cocido”.

Al escucharlo la maestra, sorprendida, le dice:

“Anichéne. Mba’éichapiko rekarúta kojói”.

Kalo’i insiste:

“Oréngo ógape rorambosa, rokaru ha ro-cená kojointevoi”.

Todos se burlan de él. Incluso, en el recreo sus compañeritos le ponen de marcante “kojói”.

Luego de salir de la escuela, camina hasta su casa, donde al llegar -con voz enojada- le dice al papá:

“Che ndahamo’ävéima mbo’ehaópe” y le cuenta al papá todo lo que le ocurrió en la escuela.

El papá le dice:

“Ajépa nde tavy, che ra’y. Umi ne irü niko ijapu. Mba’e milanesa katu piko ho’úta. Ha’ekuéra niko he’ínte ho’uha milanesa. Nde niko reikuaa porä ñandeichaiténte ha’ekuéra kojóinte avei ho’uha, ára ha ára”.

El papá palmotea y anima a su hijo diciéndole:

“Ko’ërö aháta añe’ë ne mbo’ehára ndive. Ajeruréta chupe oporandujey hag̃ua peëme mba’épa pekaru, ha ág̃a oporandúvo, nde eréta avei re’uha milanesa”.

Al otro día, tal cual le dijo a Kalo’i, el papá fue y habló con la maestra. En fín, los alumnos entraron a la clase y luego la profesora les volvió a preguntar:

“Mba’épa pekarúkuri pende rógape”. A su turno Kalo’i dice también:

“¡Milanesa!”. Sobre la marcha la maestra le pregunta a Kalo’i:

“Ha... mboýpiko re’u”.

Y Kalo’i, inocentemente, responde:

“Dos jarro, prossora”.



Mbohapy gua’i, ojojuhu hikuái tupäópe. Ha‘ekuéra oñomongeta kyre’ỹ kóicha.

Pe itujavéva osë he’i:

“Che areko peteï ovecha he’íva: mbeee mbeee”. Pe gua’i mbytegua katu, ojerovu ha he’i:

“Ché areko peteï ryguasu he’íva: kaka-kara’a”.

Pe gua’i pahaguéva oikova’ekue España-pe ha ikatelláno kate asýpe, osë he’i:

“Yo tengo un járro que dice “Ka’a”.